O meni

Zovem se Vanja Košutić i još od detinjstva me fascinira pitanje kako ljudi misle, osećaju i menjaju se.
Možda zvuči neobično, ali moj put do rada sa ljudima
krenuo je kroz matematiku, kako volim reći,
nauku najsličniju životu. Doktorirala sam je
jer me privlačila logika, struktura i potraga
za rešenjem koje postoji, čak i kad se na prvi pogled ne vidi.

Ipak, ubrzo sam shvatila da ljudska unutrašnja matematika
ne funkcioniše po istim pravilima. Emocije, traume i priče koje nosimo u sebi nisu uvek “zbir i razlika”, pa sam se okrenula kliničkoj psihologiji, koju sam i diplomirala, pohađala sam takođe i neke programe iz oblasti fizike tačnije
astrofizike sa astronomijom.
Ta kombinacija, analitički um i duboko razumevanje
ljudske psihe, postala je osnova mog rada. Pored edukacija moje životno iskustvo je takvo kao što jedna moja klijentkinja reče kao da sam imala bar 10 života. Tačnije moji najteži životni izazovi
su me i pokrenuli u ovu misiju.

Radim sa ljudima koji žele da pronađu svoje unutrašnje uporište, da izađu iz začaranih krugova straha, sumnje i samosabotaže,
i da nauče kako da im život ponovo postane prostor slobode.
Moje konsultacije nisu samo razgovor, one su zajedničko istraživanje, prostor gde nema gotovih formula,
ali postoje putokazi.

Verujem da se svaka promena rađa iz trenutka kada postanemo spremni da pogledamo u sebe, čak i ako to znači suočiti se
sa onim što nam nije prijatno. Moj zadatak je da u tom procesu budem siguran oslonac i tihi, ali i strogi saputnik koji zna
kada da postavi pitanje, kada da kaže stop,
a kada da samo bude prisutan.

Kada ne radim, potpuno skidam ozbiljno poslovno lice.
Privatno sam ogromno dete koje se raduje sitnicama i lako plane
u iskreni smeh. Sviram amaterski gitaru i obožavam muziku,
a jedna od omiljenih pesama mi je “Vjetar se vezat ne može,
tu samo ljubav pomaže” grupe Crvena Jabuka.
Muzika mi je poput emotivnog sidra, a često je i pozadina mojih razmišljanja. Duhovno i fizičko treba da nam je u balansu
i zato od mladih dana zavoleh sport. Bavila sam se rukometom
a sada su to razne rekreativne sportske aktivnosti.
Pisanje poezije i proze je jedna od mojih ljubavi i do sada sam
izdala jednu knjigu pod naslovom “Budi Bolji Voli”.
Duhovitost mi je jača strana, pa ne prođe mnogo vremena u mom društvu, a da ne ubacim šalu, često i na sopstveni račun.
Za mene, život je previše dragocen da bismo ga baš shvatali ozbiljno, zato dozu ozbiljnosti čuvam za poslove
gde je ona neophodna, a ostatak vremena živim
sa osmehom i otvorenim rukama za sve što dan donese.
Uvek je on onakav, kakvi smo mi u njemu.
Zato budimo ljubav jer svako od nas je u stanju to i biti.